DONJI MIHOLJAC, 26. rujna 2026. – Međunarodni memorijalni turnir prijateljstva „Čedomir Tintor“ ove će godine biti puno više od još jednog hrvačkog natjecanja. Bit će to prilika da roditelji, bake i djedovi, prijatelji, učitelji, profesori, nekadašnji hrvači i svi ljubitelji sporta uživo vide ono o čemu tijekom godine uglavnom čitaju na portalima i slušaju na radiju – kako danas izgleda hrvanje u Donjem Miholjcu.

Tijekom cijele godine objavljujemo rezultate naših hrvačica i hrvača s turnira diljem Hrvatske i inozemstva. Čitaju se izvještaji o medaljama, pobjedama, reprezentativnim nastupima i mjesecima rada koji stoje iza svakog rezultata.

Ovoga puta ne treba gledati fotografije niti rezultate na internetu.

Dođite u dvoranu i pogledajte svoju djecu, unuke, učenike, prijateljice i prijatelje kako se hrvaju.

Posebno nam je drago što će turnir biti prilika za predstavljanje naših najmlađih članova – djece koja su tijekom prošle godine upisala školu hrvanja i napravila svoje prve hrvačke korake.

Nekima od njih upravo će 26. rujna biti prvo pravo natjecanje u životu.

Za iskusnije natjecatelje to je još jedan turnir u kalendaru. Za njih će to biti prvi izlazak na strunjaču pred sucem, protivnikom i publikom, prvi pozdrav prije borbe, prvi pravi rezultat i uspomena koju će vrlo vjerojatno pamtiti cijeli život.

Poziv učiteljima i profesorima

Posebno pozivamo učitelje, nastavnike i profesore naših mladih hrvačica i hrvača.

Tijekom godine neka su djeca zbog priprema, putovanja, natjecanja i reprezentativnih obveza ponekad morala izostati s nastave. Iza tih izostanaka nisu stajali slobodni dani, nego treninzi, putovanja, vaganja, borbe i ozbiljna obveza prema sportu kojim se bave.

Zato bi voljeli da njihovi učitelji i profesori dođu u dvoranu i vide što njihovi učenici rade kada nisu u školskoj klupi.

Da vide koliko su napredovali, koliko discipline i truda ulažu i koliko hrabrosti treba jednom djetetu da samo izađe na strunjaču, stane nasuprot protivniku i pokuša dati najbolje od sebe.

Sportski rezultat nije samo medalja.

Za dijete su to samostalnost, radne navike, odgovornost, prihvaćanje pobjede i poraza te spoznaja da se napredak ne događa preko noći.

Upravo su to vrijednosti koje sport i škola zajedno trebaju graditi.

Od 1973. – više od pola stoljeća miholjačkog hrvanja

Hrvanje u Donjem Miholjcu nije sport koji je nastao jučer.

Njegova organizirana priča počinje 1973. godine, kada je Čedomir Tintor postavio temelje hrvanja u Donjem Miholjcu.

U govoru s Memorijalnog turnira još 2013. godine ta je priča opisana možda najboljom mogućom slikom: Čedomir Tintor „posijao je sjeme hrvanja“, a iz tog su sjemena tijekom desetljeća izrasli brojni hrvači, treneri, suci, profesori, očevi i nove generacije sportaša. Klub je imao svoje uspone i padove, ali je svako vrijeme ponovno stvaralo svoju ekipu.

No postojalo je razdoblje kada je malo nedostajalo da se ta priča prekine.

Kada je klubu bilo najteže

Početkom 1990-ih, u vrijeme ratnih okolnosti i velikih društvenih promjena, tadašnji Hrvački klub Naftaplin našao se pred gašenjem.

Povlačenjem Naftaplina, dotadašnjeg glavnog pokrovitelja, klub je ostao bez oslonca koji je godinama omogućavao njegovo funkcioniranje.

Bilo je potrebno premostiti financijske i organizacijske probleme, ali i snaći se u složenim političkim i društvenim okolnostima vremena.

Čedomir Tintor tada je pomoć potražio kod čovjeka za kojeg je znao da razumije borilački sport – policajca, poduzetnika i istinskog zaljubljenika u borilačke sportove Mirka Falamića.

Kada je klubu bilo najteže i kada je pomoć najviše trebala, Mirko Falamić nije dopustio da se hrvanje u Donjem Miholjcu ugasi.

Nesebično je stao iza kluba i pomogao premostiti probleme koji su prijetili njegovu opstanku.

Zato povijest miholjačkog hrvanja ima najmanje dvije prijelomne točke.

Da nije bilo Čedomira Tintora 1973. godine, priča možda nikada ne bi ni počela.

Da nije bilo Mirka Falamića početkom 1990-ih, pitanje je bi li se nastavila.

Današnji počasni predsjednik Hrvačkog kluba Fami Donji Miholjac zato nije samo dio povijesti kluba. On je jedan od ljudi zahvaljujući kojima ta povijest danas ima svoj nastavak.

Bez trenera nema hrvanja

Ali klub ne čine samo ime, dvorana, medalje i strunjača.

Bez trenera nema hrvanja.

Upravo su treneri ti koji desetljećima prenose ono što je započeto 1973. godine – znanje, disciplinu, ljubav prema sportu i osjećaj pripadnosti klubu.

Još početkom 1990-ih tada mladi hrvač Rudolf Štiks, uz svojeg mentora Čedomira Tintora, već je trenirao mlađe skupine.

Ono što je tada počeo kao mladi sportaš, gotovo bez prekida nastavio je sve do današnjih dana.

Danas je Rudolf Štiks trener i dopredsjednik Hrvačkog kluba Fami Donji Miholjac, ali prije svega čovjek koji je desetljećima odgajao nove generacije i prenosio im ljubav prema hrvanju.

Tom je ljubavlju zarazio i vlastitu djecu.

Njegova djeca odrasla su na strunjači uz Rudolfa te trenere profesora Mladena Loinu i Hrvoja Dukmenića.

Mirta Štiks izrasla je u uspješnu hrvačicu i nastupala za prvu hrvatsku žensku hrvačku reprezentaciju, pripadajući tako generaciji koja je otvarala put današnjem ženskom hrvanju.

U pomoć klubu uključila se i današnja učiteljica tjelesne i zdravstvene kulture Ivana Grmoja, dajući svoj doprinos radu s mladim sportašima.

Rudolfov sin Boris Štiks nastavio je obiteljsku i klupsku trenersku priču.

Uz mentorstvo svoga oca preuzeo je dio trenerskog rada te nastavio trenirati djevojčice i dječake o kojima već godinama čitate na portalima i slušate na radiju.

Danas pred nama stoji još jedna važna točka u toj priči.

Boris je odgojio svoju prvu generaciju hrvačica i hrvača početnika.

To su djeca koja su prošle godine napravila prve korake na strunjači, učila prve zahvate i padove, griješila, ponavljala i napredovala.

A 26. rujna neke od njih prvi put ćete vidjeti na pravom natjecanju.

To je možda najbolji dokaz kako ovaj sport živi.

Znanje se ne čuva u vitrini uz stare medalje.

Znanje se prenosi dalje.

Od učenika do trenera

Među prvim generacijama koje je Rudolf Štiks trenirao nalazio se i Mladen Falamić, danas jedan od trenera i predsjednik Hrvačkog kluba Fami Donji Miholjac.

Nakon što je prerastao mlađu skupinu, Mladen je prešao među starije hrvače kod Čedomira Tintora i tamo nastavio trenirati sve dok je Čedu zdravlje služilo.

Kasnije je tu skupinu preuzeo trener Aleksandar Stojić – Aco, koji je također ostavio svoj trag, prenio klubu svoje znanje i nastavio tamo gdje je Čedo morao stati.

Tako se kroz cijelu povijest kluba ponavlja isti obrazac.

Netko je jednom bio dijete na strunjači.

Netko ga je naučio prvom zahvatu.

Godinama poslije to dijete odraste i stane s druge strane strunjače – kao trener.

Zbog toga tradiciju jednog kluba ne možemo mjeriti samo brojem godina njegova postojanja.

Tradicija postoji onda kada se znanje prenosi s čovjeka na čovjeka i s generacije na generaciju.

Čedina škola prešla je i granice Hrvatske

A ta se škola nije zaustavila na granicama Donjeg Miholjca – niti na granicama Hrvatske.

Jedan od nekadašnjih miholjačkih hrvača i naših prijatelja sa strunjače Milan Marić danas je nastavnik i trener hrvanja u Somboru u susjednoj Srbiji.

Znanje, odnos prema sportu i vrijednosti koje je i sam stjecao kroz miholjačku školu hrvanja danas prenosi svojim hrvačicama i hrvačima, odgajajući ne samo uspješne sportaše nego prije svega mlade ljude.

Na taj se način Čedina škola doslovno prelila preko granica Hrvatske.

A 26. rujna dio te priče vraća se kući.

Milan Marić bit će ponovno s nama, ovoga puta kao trener, a na miholjačkoj strunjači borit će se njegove hrvačice i hrvači iz Sombora.

Teško je pronaći bolju sliku onoga što znači sportska tradicija.

Nekadašnji miholjački hrvač odlazi svojim životnim putem, postaje profesor i trener u drugom gradu i drugoj državi, odgaja vlastite generacije sportaša, a desetljećima kasnije s njima se vraća na strunjaču na kojoj je i njegova priča započela.

Upravo zato ovo i jest Turnir prijateljstva.

Prijatelji iz Hrvatske, Srbije, Mađarske i Bosne i Hercegovine

Na strunjači se 26. rujna neće susresti samo različite generacije.

Susrest će se i prijatelji koje je hrvanje povezalo preko gradova i državnih granica.

Uz prijatelje iz Sombora u Srbiji, očekujemo i goste iz prijateljskih klubova iz Mađarske i Bosne i Hercegovine.

S nama će biti i tri slavonska kluba s kojima već godinama dijelimo strunjače, turnire, medalje, pobjede, poraze i gotovo bezbroj zajedničkih članaka o uspjesima hrvanja u Slavoniji i regiji – Slatina, Virovitica i Ludbreg.

Na turniru će tako zajedno biti djeca iz Hrvatske, Srbije, Mađarske i Bosne i Hercegovine.

Na strunjači će se boriti za pobjedu.

A kada borba završi, ponovno će biti prijatelji.

U tome je jedna od najljepših vrijednosti sporta i upravo zbog toga ovaj turnir nosi ime Turnir prijateljstva.

Granica postoji na zemljopisnoj karti.

Na strunjači postoje dva protivnika, pravila, poštovanje i pružena ruka nakon borbe.

Poziv onima koji su ovu priču gradili prije nas

Zato ovaj turnir nije samo pogled prema budućnosti.

On je prilika da se na jednom mjestu susretnu prošlost, sadašnjost i budućnost miholjačkog hrvanja.

Posebno pozivamo nekadašnje hrvače, trenerе, suce, članove uprava, prijatelje kluba i sve one koji su na bilo koji način bili dio njegove povijesti.

Dođite vidjeti što je izraslo na temeljima koje ste vi postavljali u svoje vrijeme.

Možda ćete na strunjači prepoznati isti žar koji ste nekada imali vi.

Možda ćete prepoznati prezime nekadašnjeg suigrača.

Možda ćete vidjeti dijete čovjeka s kojim ste nekada dijelili svlačionicu i strunjaču.

Možda ćete sresti prijatelja kojeg niste vidjeli desetljećima.

A možda će upravo toga dana neko dijete odraditi svoju prvu borbu, a za dvadeset godina upravo ono biti trener nekoj novoj generaciji.

Jer tako traje jedan sportski klub.

Generacija po generacija.

Rezultate ćemo objaviti poslije. Borbu treba vidjeti uživo.

Međunarodni memorijalni turnir prijateljstva „Čedomir Tintor“ zato želimo pretvoriti u susret generacija, prijatelja, učitelja i učenika, nekadašnjih i današnjih hrvača te svih ljudi koji su tijekom više od pola stoljeća utkali dio sebe u ovaj sport.

Rezultate ćemo objaviti poslije.

Fotografije također.

Ali borbu treba vidjeti uživo.

Pozivamo roditelje, bake i djedove, prijatelje, učitelje i profesore, bivše hrvače i trenere te sve građane Donjeg Miholjca i okolice da nam se pridruže 26. rujna, podrže naše najmlađe sportaše i zajedno s nama nastave priču koja traje od 1973. godine.

Hrvački klub Fami Donji Miholjac u suradnji s policijom podržava i provodi preventivne programe Ministarstva unutarnjih poslova usmjerene na sprječavanje nasilja, govora mržnje, ovisnosti i neprimjerenog ponašanja na sportskim događanjima.

Na strunjači će se susresti djevojčice i dječaci iz Hrvatske i susjednih država. Borit će se za pobjedu, ali će prije i nakon borbe pružiti ruku protivniku.

Jer protivnik nije neprijatelj.

Posebnu težinu toj poruci daje i mjesto održavanja turnira – Osnovna škola „August Harambašić“ Donji Miholjac, škola koja se jasno opredijelila za nultu stopu tolerancije na nasilje.

Sport, škola, roditelji, treneri i policija na tom području imaju isti cilj: djeci pokazati da snaga nije u vrijeđanju, nasilju ili mržnji, nego u znanju, odgovornosti i poštovanju drugoga.

U hrvanju dijete vrlo brzo nauči jednu važnu životnu lekciju:
Ne možeš uvijek pobijediti, ali ne smiješ odustati, iz poraza možeš naučiti i postati bolji.

Dođite navijati.
Dođite podržati djecu.
Dođite ponovno sresti stare prijatelje sa strunjače.
Dođite vidjeti trenere koji desetljećima prenose znanje s generacije na generaciju.
Dođite vidjeti kako su iz jedne male miholjačke škole hrvanja izrasle generacije koje danas tu ljubav prenose i drugima.